Najveći tulum u povijesti trance glazbe – A State Of Trance 600 koji se povodom proslave 600. epizode uprizorio diljem svijeta u vremenskom periodu od 3 mjeseca oduševio je trance zajednicu diljem planete te postavio visoku ljestvicu za sve sljedeće slične glazbene manifestacije. I sve zahvaljujući prvom čovjeku trance glazbe današnjice – Armin Van Buurenu.
Uvodno, treba reći da je A State Of Trance je tjedna radio emisija Armina Van Buurena koja je prvi put emitirana davne 2001. godine. Tijekom desetak godina promoviranja trance glazbe ovu je emisiju slušalo preko desetak milijuna ljudi diljem svijeta.
Zadnji party ove ekspedicije održan je ASOT 600 party u nizozemskom gradu Den Boschu (Hertogenbosch).

U kompleksu s dvoranama Brabanthallen nalazilo se 4 floora: Main Stage na kojem su nastupali (Andrew Rayel, Armin van Buuren, Cosmic Gate, Dash Berlin, Omnia, Orjan Nilsen, Shogun, Simon Patterson), Turn The World Into A Dancefloor (Beatservice, Ummet Ozcan, Solarstone, Heatbeat, Tenishia, Ben Gold, Chris Schweizer, Mark Sherry), Who’s afraid of 138 (Aly & Fila, Arctic Moon, Armin van Buuren, Bryan Kearney, Indecent Noise, James Dymond, John Askew, John O’Callaghan), The Expedition (Craig Connely, Estiva, Fabio XB, Faruk Sabanci, Juventa, KhoMha, Matt Davey, Rex Mundi, Sneijder).
Event je bio rasprodan tjednima unaprijed te se procjenjuje da je u halama bilo oko 30 000 ljubitelja trance glazbe. Ekipa iz Zagreba te Bosne krenula je u petak kombijem na dug put koji se u potpunosti isplatio. Moram napomenuti da se dan ranije otišlo i na Luminosity event koji je također ispunio sva očekivanja te je ujedno i rasprodan. Naravno svatko je imao neke svoje favorite te je svatko krenuo svojim putem prema favoritima.
Prvo se posjetio kako ga je Armin nazvao „moderni mozart“ Andrew Rayel. Main stage je već u to doba bio solidno napunjen. Andrew je set sa svojim mashupom „I’m Sorry Senta“ koji mi je odmah na početku izazvao trnce po cijelom tijelu. Cijeli set je bio ispunjen njegovim mashupovima kao što su „The Space Track vs. Boom“ te remix meni jedne od boljih traka „An Angel’s Love“ . Kako je on završavao set tako se i lagano kretalo prema 138 stageu gdje je nastupao Fila.

Fila nam je uputio nekoliko riječi i rekao kako jedva čeka Beach Odyssey Festival u Papayi na Zrću. Nažalost na njemu se bilo jako kratko jer se čekalo dosta dugo tokene sa kojima se kupovala hrana i piće. Čuo se njihov poznati hit Without you koji live zvuči odlično!
Požurilo se na main stage da se čuje i začetnika ovog cijelog eventa Armin Van Buurena. Mi smo uspjeli se progurati do stage dok je vani ostalo mnoštvo ljudi jer je stage bio pun! Stage sam po sebi je bio „svemirskog oblika“ kupola koja se podizala i spuštala, mnoštvo lasera, i vatre naravno. Prije početka samog seta na wallu se vrti najava za novi Armin Only koji kreće krajem godine. Arminovo pojavljivanje na stage je izazvalo erupcije oduševljenja. Set je počeo sa „Lost Language“, te je nastavio sa mnogo svojih hitova i remixeva. Od suradnje sa W&W do prekrasnih vokala sa Anom Criadom, Emmom Hewwit. Set se završio sa Serenity, no to nije bilo sve. Kao iznenađenje Armin na stage poziva Trevora te se izvodi live izvedba. Ovo nije bio kraj Arminovih nastupa koji je imao još jedan nastup na 138 stageu.

Nakon Armina se poslušao samo početak Dash Berlinovog seta te se požurilo na 138 stage gdje je u tom trenutku John O’Callaghan započeo svoj set. U prolazu se malo i poslušalo Tenishu koji je taman puštao klasik od „Gareth Emerya – The Saga“. Svi stagevi su bili odlično popunjeni te se u nijednom trenu nije desilo da netko nastupa na praznome stageu. Naravno Main i 138 su bili konstanto puni čak u nekoliko trenutaka i full te se moralo i čekati na ulaz. Taman smo stigli na vrijeme da se čuje Tiestov mix Destination Sunshine koji je i one najumornije u to vrijeme digao na noge. Set je obilovao pravim tranceom i publika je to znala cijeniti. U publici su se mogli vidjeti i roditelji kako plešu zajedno sa djecom što je u meni izazvalo divljenje i nadu da ću i ja biti takav jednog dana. Set se završio sa „1998“ te se čekao nastup Armina koji je odmah nakon njega imao nastup. Armin je set počeo sa novom stvari Who’s Afraid Of 138, isto tako je napomenuo da se nada da će ovaj koncept biti i dalje na njegovim partyima. Set je bio kao za stvoren za plesanje od prvog do zadnjeg momenta.

Kako je Armin završio tako sam i ja se povukao poslušati Simon Pattersona koji je puštao svoj novi sound koji mi se jako dopao. Sam Simon je bio jako aktivan i vidjelo se na njemu da uživa u tome što pušta. Čast da zatvori ASOT dobio je Shogun koji je to i opravdao. Najbolji osjećaj je bio kada je pustio “Adagio For Strings” od Tiesta u pola 7 ujutro čime je iz mene uspio izvući i one zadnje atome snage. Za kraj seta odabrao je „Not Coming Down.“. Iako i njegov kolega Indecent Noise je odabrao odličnu stvar za zatvaranje stagea a to je bila Mortal Kombat theme …
Posebno bi se zahvalio Ivanu, Dariu, Amelu, Kristijanu, Danijelu i Mariu koji su mi bili suputnici te smo se svi odlično proveli. Do sljedećege ASOT-a…
(Ivan Kranjčević, Brija.com)