Rijetko se  koji klub na Jadranu može pohvaliti uspjehom i glazbenim imenima koje je uspijela dovesti u Hrvatsku kao što to može primoštenska ljepotica Aurora. Počela je s radom u ratno doba ’91 kao izlaz iz nesreće koja je zadesila našu zemlju i bila slamka spasa za koju su se hvatali svi koji su plesom željeli zatomiti bolnu svakodnevicu. Kako to obično biva otpor koji je publika uz tadašnju glazbu i izvođače pružila donijela nam je sasvim novi zvuk, onaj elektronski koji je kroz godine najbolje profiliran kroz Auroru i koji je kasnije postao i njezin zaštitni simbol.
Odgovor kako je to zaista izgledalo sad već pomalo zaboravljenih ’90-tih zatražili smo od samih protagonista tadašnje scene i vlasnika Danijela Jurića koji se rado prisjetio tih herojskih dana. „Kako ’91. još uvijek nije bilo stranih gostovanja Aurora je dovodila domaće izvođače, no vrlo brzo odlučili smo se na tada smjeli pothvat i doveli prvog strabog Dja Giorgo Pasera, napravili smo prvi web site i krenuli ozbiljno u glazbene projekte koji su i nama i publici bili izazov.“ – objašnjava nam Danijel. Kakva se glazba tada slušala pojasnio nam je legendarni resident Aurore DJ Stipe, čovjek koji je od prvog dana tu, s kojim su odrasle generacije i koji je najbolji suputnik kroz ovaj vremeplov.
“Kada je 01.05. 1991. Aurora prvi put otvorila svoja vrata, u to ratno doba ljudima nije bilo teško doći iz Zadra, Šibenika, Trogira, Splita i okolice čuti i vidjeti što se novog događa. Aurora je tada bila izvor glazbenih informacija, a puštali smo zaista svašta. Od diska, funka, tada popularnog hip-hopa, preko Prodigyja i indie glazbe sve do Rave pokreta, ljudi su plesali na sve to i sve im je bilo jako zanimljivo.”  Vrlo brzo u Auroru je stigao svjetski zvuk, u razdoblju od ’98. do 2003. Stipe je uspio dovesti imena poput Marshall Jeffersona, Eddie Amadora, Satoshi Tomia, Franckie Knucklesa i drugih značajnih imena, gostovale su i zvijezde Ministry of Sounda, a 2000. je u Auroru prvi put uspio dovesti tada najveću zvijezdu Davida Moralesa koji se od tada svakog ljeta ponovno vraća. „Dji su bili u funkciji medija koji prenosi muziku i educira publiku, za razliku od današnjih trendova gdje se publici prepušta da odlučuje tko treba nastupiti, pa se vrtimo u krug“ – kaže Stipe.
Techno i House
Dok je Stipe kao utvrda čvrsto držao konce u rukama Aurorine glazbene putanje i radio svakodnevno na razvoju house glazbe u Hrvatskoj za techno se pobrinuo tko drugi nego Pero Fullhouse.
Pero se nešto teže prisjetio svog prvog nastupa u Aurori, ako ga pamćenje ne vara bilo je to ’95./’96., a već ’97./’98. aktivno je svojim angažmanom u bookingu dao doprinos Aurorinoj reputaciji jednog od najljepših i najposjećenijih europskih klubova, što zbog poznanstava kroz Mayday, Love Parade, i razne nastupe što kroz vlastite uzore, one koje je sam smatrao kvalitetnim svjetskim DJ-ima poput Oxie, Funk ‘d’Voida, Kevin Saundersona, Bryan Zentza, Tim Taylora, Carl Coxa, John Aquavive, Westbama, Layo & Bushwacke, Kevin Saundersona i dr.
“Krajem 90-tih nije bilo ozbiljnije konkurencije i većih klubova, Dji nisu bili opterećeni nikakvim komercijalnim uspjehom i novcima, puštali su glazbu zbog ljubavi prema glazbi i to se jednostavno osjećalo. Tada se stvorio taj veliki techno hype koji je u Aurori kulminirao nastupom velikog čarobnjaka Jeff Millsa 2001., kada je 5000 ljudi do 9h ujutro disalo kao jedno, događaj  koji i danas svi pamte, glas o takvom partiju i tom klubu proširio po cijelom svijetu tako da mi kasnije nije uopće bio nikakav problem bukirati bilo koju DJ zvijezdu“ – prisjetio se Pero.
Uz Stipu je na promociji house glazbe od ’95 do ’98 u Aurori radio i Ivan Mastermix, DJ i producent bez kojeg bi teško zamislili hrvatsku undergorund house scenu. Dok je Pero uspješno bukirao techno ikone, Mastermix je bio odgovoran za bukiranje house zvijezda.
„Aurora i naš program su bili jako posjećeni, imali smo vrhunske goste, Marshall Jeferson, DJ Piere, Barbara Tucker samo su neka od imena, a booking  sam radio većinom preko suradnje s DJ Ralfom. Tada je u klub dolazila starija ekipa koja je znala što sluša i znala je uživati u glazbi.” – sjeća se ugodnih trenutaka u Aurori Ivan.
Nakon toga su došle nezaustavljive „Zlatne godine 1999., 2000, 2001.“ – kako ih Stipe naziva, kroz koje su protutnjale horde Dja svjetskog glasa.

Glazba danas
Kao ni većina te generacije Stipe se ne može oteti dojmu da je tada sve bilo nekako bolje, kvalitetnije. Prisjeća se kako je svaki novčić ostavljao za ploče i kako bi s vremena na vrijeme skupio dovoljno da se uputi u Rimini po novu kolekciju, kako je tada svaka ploča bila osobno blago. “Tehnologija se razvija, treba ju pratiti” – kaže Stipe, ali mu se čini da se nekako putem izgubila strast, da se sve vrti oko novca.
“Ljudi su danas promijeniti pogled na izlaske, svijet, glazbu navikli su dobiti sve na pladnju gotovo ispred kuće, mediji su također učinili svoje što se tiče glazbenog svijeta u Hrvatskoj, pogrešni  su ideali, ovo što danas sluša nazvao bi ultra elektroničkim turbo folkom, plitkom jeftinom muzikom. Warhool je jednom rekao – više puta ponovljena laž s vremenom postane istina, tako je i s današnjim razvikanim zvijezdama. Trenutno je u Hrvatskoj trend takav da se vrte ista imena posljednje tri godine, organizatori idu na sigurno, žele brzu zaradu, a po meni takvi klubovi jednako brzo bi mogli i propasti. U Europi i dalje postoje klubovi poput Ambasade Gavioli koji njeguju svoj stil i ostaju jednako posjećeni i popularni bez podilaženja trendovima.“ – kritičan je Pero.
Mastermix djeli Perino mišljenje  i dodaje – „Teško je danas očekivati da je house zanimljiv širokim masama, on privlači kulturniju publiku, intimnija druženja, tako da ne nailazi na masovno odobravanje. Mediji su napuhali pojedince, ako se nešto toliko puta dnevno prikazuje na MTV-u i drugim tv emisijama, na netu i na radiju, logično je da komercijalno postalo trend. Singl One  -Swedish House Mafie ne bi postao komercijalan sam po sebi i po svom kvalitetnijem zvuku da nije toliko puta prikazan na televiziji, pušten na radiju i da nisu u remiksiranu verziju ubačeni vokali kojim je singl postao prihvaćen u masi. Ovo što danas nazivaju house glazbom nije house glazba nego electro pop”.
Vlasnik kluba Danijel nešto je blaži prema današnjim trendovima – „ Sve je u skladu sa svojim  vremenom, Aurora je kroz svojih 20 godina postojanja odgojila  generacije i generacije, na party su izlazili i oni koji ne slušaju tu glazbu, zanimalo ih je, sad su neke druge generacije, što nimalo ne znači da se i oni ne znaju zabavljati, prošetam klubom i vidim kako je sa sada zabavljaju mladi i jednako uživaju u svojoj vrsti zabave kako smo i mi s 18 godina. Njima je njihova vrsta zabave najbolja kako je i nama tada naša bila.“

Kako dalje
Službena proslava Aurorina dva jubilarna desetljeća s preko 20 dja na tri tematski različita floora opasno se bliži. Recimo samo da 24. lipanj rezerviran za Primošten i nezaboravnu zoru u Aurori pa da zajedno odlučimo kako dalje.
Pero se nada da ćemo proslavom u Aurori pokušati  vratiti barem dašak tog vremena i postići zajedništvo koje je raslo kroz Auroru tijekom proteklih 20 godina. Ivan se veseli povratku u Auroru, njezinoj jedinstvenoj publici, kolegama i prijateljima koje nije vidio godinama. Stipe bi sve najradije resetirao i vratio na početak, a vlasniku Danijelu će ova elektronska proslava obljetnice biti odličan pokazatelj kako publika diše i žele li natrag raznolikost elektronskog zvuka i izbor manje komercijalnog nad underground kvalitetom.
Na zakazanoj Aurorinoj jubilarnoj proslavi svakako očekujemo zajedništvo i energiju, jer ako sagledamo prošlost znat ćemo gdje nam seže budućnost, u ovom slučaju do zvijezda, ali onih istinskih.