EDM scena u Osijeku
Stalno slušamo priče o tome kako Osijek nema EDM scenu, kako na mjestima gdje se puštao techno i trance sada puštaju narodnjaci. A što je najsmješnije, to mi se uglavnom žale ljudi koji su dio te scene i koji su zaslužni što se riječ scena kod nas koristi jedino u posprdnom smislu. U proteklih godinu dana sam se naslušao svakakvih priča što je sasvim dovoljno da onima koji ne znaju, ili ne žele znati pokažem zašto je Osijek grad slučaj kada se radi o EDM sceni.
Vrijeme uoči partyia u Osijeku bi se moglo usporediti s političkom kampanjom pred izbore. Dogledno vrijeme nitko vas ne treba dok onda u tjedan dana prije partya budete obasipani mailovima, izljevima ljubavi, te raznim pričama samo s jednim ciljem, a to je da dođete na party. Nemam ja ništa protiv promocije partya, to je sasvim normalno, ali se postavlja pitanje je li to pravilan način promocije. Naravno da nije, a glavni od glavnih razloga je iskrenost. Ipak se na kraju sažalite nad situacijom i odlučite otići na party. Pa idemo onda na party!
Pazite da na party nikada ne idete sami, jer ćete se vrlo vjerojatno naći u prilično neugodnoj situaciji, a to je da cijelo vrijeme, pazi sad, budete sami! Naime, na partyima vlada neka luda atmosfera gdje su vam ljudi podijeljeni u klanove od par članova. Vani su razočarani dj-i koji imaju prevelik ego da bi ušli na party jer ne sviraju na njemu, na ulazu je pet ljudi tako da svi budu sigurni da ste platili upad, u WC-u su drogeraši, na podiju budu ljudi koji plešu ili barem pokušavaju plesati, a oko dj-a eksperti koji se kunu da slušaju elektronsku glazbu još od Kraftwerka. Naravno, ne treba generalizirati, ima tu stvarno ljudi koji su došli na party samo zbog glazbe, dj-a kojima nije važno što ne sviraju na partyu i ljudi koji stvarno slušaju elektronsku glazbu od Kraftwerka. I sada vi morate odlučiti u koji klan uči (moraju vas prihvatiti naravno). Najbolji su oni dj-i koji stoje vani. Oni uglavnom pričaju o tome kako će oni napraviti svoj party na koji, pogađate, neće zvati ove koji sada sviraju. I tu dolazimo do još jednog problema.
Osveta. Uh, on meni neće svirati na partyu kojeg ja budem organizirao. Nisi ni ti mene zvao… Shvaćam da tu postoji određena kolegijalnost i da tako stvari funkcioniraju, ali ljudi, pa jel to stvarno mora biti mjerilo hoćete li zvati nekoga da vam svira na partyu? Ne bi li mjerilo trebala biti glazba? Trebala bih, ali ako do sada niste shvatili kako stvari u našem jedinom gradu funkcioniraju, onda nemojte čitati dalje. I više nego drugdje je važno na čemu radite. Do prije godinu dvije ste ovdje bili smatrani dj-em jedino ako trošite tisuće kuna na ploče, dok sada smijete koristiti i playere. Ali i onda će vas gledati popreko jer ćete pustiti pjesmu koja će izaći tek za dva mjeseca, dok oni na pločama moraju puštati stare stvari. Eh, koji peh. A o dj-ingu i dj softweru da i ne pričam.
Svi pokušaji da se nešto učini, pokrene, budu bezuspješni. Bilo da se radi o forumu na internetu na koji ljudi ne žele dolaziti samo zato što je vodi osoba koju ne vole ili ne simpatiziraju ili bilo da se radi o partyu na koje ne žele doći samo zato što tamo svira dj kojeg, pogađate, ne vole. I ne da ne žele doći zato što ne vole stil glazbe koji pušta, nego ga jednostavno ne vole. Jer u Osijeku je najmanje važna glazba. Važno je da si dobar s nekim tko, vidi čuda, ne voli istu osobu koji i ti ne voliš jer ovdje, za razliku od slučajeva gdje bi stvarno bila potrebna, vrijedi krilatica zajedno smo jači.
Ono što me posebno zametalo je što se dosta ljudi vodi krilaticom „moram uspjeti” umjesto moramo uspjeti! jer scena se ne temelji na pojedincu, nego na grupi ljudi. Što mislite da je berlinska undeground scena tako dobra samo zato što je Paul van Dyk uspio? Ne, da nije bilo zdravog okruženja, kojeg nema kod nas, vjerojatno ne bi ni on uspio. Jer ovdje kod nas su ljudi sebični i to je možda i najveći problem svega. Imali smo priliku dovesti John Askewa u Osijek, ali nismo, jer umjesto da ljudi traže sponzore oni su se zabavljali čija će zasluga biti ako dođe ili čije će ime biti najveće na plakatu. I onda se ljudi čude zašto jedna Srbija, koja je po nekim našim standardima godinama iza Hrvatske, ima svaki vikend gostovanje nekog velikog dj-a. A što je najjače, većinu tih partya organiziraju ljudi poput nas. Nađu se sponzori, prostor i vjerovali ili ne, to je to!
Moglo bi se tu još puno primjera dati, smiješnih priča ispričati, no mislim da sam vam ukratko dao prikaz stanja u našem gradu. Još jednom napominjem da ne treba generalizirati, ima ovdje ljudi koji su voljni i spremni pokrenuti stvari, ali kada se okrenu oko sebe i vide stvarnu situaciju odustanu od svega. Ovaj tekst ne sadrži magičnu formulu za rješenje svih problema, niti ju pokušava otkriti, samo želi pokazati gdje sve ljudsko (ne)ponašanje može dovesti. Nažalost, od svih ljudi mi smo baš ti koji to moraju osjetiti na svojoj koži, no nije da nema i lošijih stvari koje nam se mogu dogoditi u životu…
Naravno, biti će ljudi koji imaju drugačiji pogled od mene na našu scenu, bit će i onih koji smatraju da je naša scena super što je isto ok. Ja pozdravljam mišljenja koja se razlikuju, pa i neka se razlikuju od moga, jer zadnje što nam treba je jednoumlje. Ako imate imalo znanja o povijesti onda vjerujem da znate gdje je i kako je ljudski rod mogao završiti zbog jednoumlja.
M.K.