Jedan od trenutno najboljih trance producenata, Rob Stevenson poznatiji kao Activa, pristao je na ekskluzivni razgovor za Brija Dot Com portal. O čemu su razgovarali Activa i naš novinar Miroslav Kolev – saznajte u nastavku teksta!
Poštovanje Rob. Hvala ti što si pristao na intervju s brija.com portalom. Najprije, ovo je iznimno uzbudljivo vrijeme u tvojoj karijeri. Debitantski album This World je nedavno objavljen. Možeš li nam reći, koliko dugo si radio na njemu i kako si zadovoljan s finalnim proizvodom?
Nema problema, hvala što ste me zvali. Na albumu sam počeo raditi kada završio pjesmu Transmision, koja je na kraju ispala najavni singl albuma. Na Transmision-u sam radio tri mjeseca i prilično sam zadovoljan kako je ispala. To je bila prva pjesma koju sam napravio s Logic programom i kada sam ju završio odlučio sam se u potpunosti angažirati na radu albuma. Od stvaranja ideja i njihove realizacije pa sve do slanja konačne verzije albuma izdavačkoj kući prošlo je između 15 i 16 mjeseci. Rad na albumu je bilo definitivno nešto čemu sam se htio ozbiljnije pozabavati, u početku su ideje stizale jedna za drugom, no u jednom trenutku sam naišao na blokadu i jednostavno više nisam imao ideje i inspiracije. Nakon toga sam uzeo dugačku pauzu sve dok nisam bio spreman nastaviti rad na albumu.  Iznimno sam zadovoljan albumom. Iskreno ne mislim da sam mogao postići više nego što jesam, pogotovo ako pogledamo slobodu koju mi je label dao i vrijeme koje sam utrošio na produkciju.
Koja ti je bila glavna ideja dok si radio na albumu? Sadrži li album neku posebnu poruku?
Glavna ideja je bila stvoriti album koji će zvučati kao dj miks. Sve pjesme sam sam napravio i posložio sam ih na način kako bih i sam volio čuti neki miks. Stariji trance albumi su imali više smisla. Nisu predstavljali samo pjesme nekog producenta. Ja sam svom albumu htio dati taj viši smisao, sudjelujući u radu na svakoj pjesmi, ali i artworku albuma. Album ne sadrži neku poruku, samo želim da ljudi poslušaju album i čuju koliko je rada i truda uloženo u njega. Drugi cd je došao nešto kasnije, nakon što sam shvatio da želim raditi i na ambijentalnijim, vokal trance pjesmama. Bonus pjesme predstavljaju moju posvetu producentima čijem se radu divim.
Na albumu između ostalog surađuješ i s Giuseppe Ottavianijem. Tko je došao na ideju zajedničke suradnje i kako ste se upoznali?
Suradnja s Giuseppeom je nastala nakon što je on napravio remix za moju pjesmu Rise Above koja je izašla na Vanditu. Ja sam njegov veliki fan, još iz vremena kada je bio dio Nu NRG-a. Kontaktirao sam ga s idejom suradnje i bio sam jako iznenađen kada sam dobio pozitivan odgovor pogotovo što smatram da spada u ligu producenata koja je iznad mene, a i k tome nije baš producent koji surađuje često s drugim producentima. Upoznali smo se tek kasnije u Londonu u klubu Ministry of Sound. Giuseppe je izvrstan momak i njegov rad na pjesmi je sigurno digao kvalitetu cijelog albuma na jednu višu razinu.
Zajedno s John Askewom si radio njegovom albumu. Kako to da se on nije pojavio na tvom, This World albumu? I ima li neka nova informacija vezana uz vaš AA Meeting projekt?
Radili smo zajedno na nekoliko projekata uključujući  njegov album ali i AA Meeting  čije su pjesme još uvijek u izradi, a i k tome htio sam ostaviti mjesta za nešto drugačijeg producenta, u ovom slučaju Gary Maguire-a. Ja jako poštujem Johna i dobri smo prijatelji i biti će još puno prilike da radimo na zajedničkim projektima. Ovaj album je bio prilika da radim s ljudima s kojima nemam priliku često surađivati, kao Giuseppe, i s druge strane raditi s ljudima čiji mi se rad i ono što postaju na sceni jako sviđa, kao Peetu i Gary.
Glede AA Meetinga, to je definitivno nešto što John i ja želimo nastaviti raditi. Problem je naći slobodno vrijeme kada smo obojica slobodni i kada dobro financijski stojimo da možemo uzeti slobodno vrijeme i eksperimenirati sa zvukovima. Nakon nove godine ću imati slobodnog vremena kojeg želim provesti izvan studija prikupljajući nove ideje, nadam se će se naša suradnja tada nastaviti.

Poslušao sam tvoj album i mogu reći da sam oduševljen. Zadržao si svoj stil kroz cijeli album. Zvuči kao da nema mjesta kompromisima. Kako je teško napraviti album bez ikakvim kompromisa prateći samo svoj zvuk? Naravno, od albuma očekuješ komercijalni uspjeh a s druge strane imaš fanove koje moraš zadovoljiti.
Osobno,  nije bilo mjesta kompromisima. Jedino što sam htio napraviti kvalitetnu trance glazbu i znao sam da ako se toga držim da ću na kraju biti zadovoljan s urađenim poslom. Glede mog stila, ne bih baš rekao da album ima klasičan Activa zvuk. Na primjer, Can You Feel It, Moments, They Never Change pa čak i Salt Lake nisu pjesme koje bi ljudi inače povezali s Activa stilom. Što se  mene tiče, dobro se uklapaju u album.
Da se te pjesme nisu uklapale i da sam ih napravio sam zbog toga da zvuče drugačije, onda ne bih mogao postići ono što sam htio.
Ako pokušaš praviti glazbu koju drugi žele čuti, možeš postati komercijalan i uspješan, a komercijalnost je nešto što sam ja iskreno htio izbjeći. Ako ijedna od ovih pjesama postane komercijalno uspješna ja bi bio sretan ali bi i dalje nastavio raditi na pjesmama na način na koji volim i koji me uveseljava nego da radim nešto samo zato da bi imalo komercijalni uspjeh.
Album se sastoji od 16 pjesama što je respektabilan broj. Koliko si pjesama ukupno napravio i jel bilo teško odlučiti koje će pjesme završiti na albumu?
Na početku sam imao kojih 25 pjesama. Dvije su bile skoro gotove ali nisu završile na albumu dok su tri već bile gotove. Na svom HDD-u imam još masu ideja koje tamo stoje, bilo da se radi o svega par sample-ova ili skoro gotovim pjesmama koje ili nisam jednostavno dovršio ili sam zapeo.
Da bi album bio što efikasniji kako sam napredovao radio sam tracklistu. Bila bi bolja ideja da sam napravio određeni broj pjesama, odabrao najbolje i onda ih jednostavno stavio na album. Ali u takvom slučaju bi se moglo dogoditi da mi zatreba pjesma određenog stila kako bi zadovoljila pravila flowa, a ja nju nemam te nastanu praznine u flowu, a to je nešto što sam htio izbjeći.  Imao sam ideju što i kako želim, pri tome  neke pjesme jednostavnu nisu bile u skladu s tim konceptom pa ih nisam stavio na album.
Na albumu predstavljaš svoju prvu vokalnu pjesmu. Na This World je nekoliko vokalnih pjesama uključujući i predivnu ‘Can You Feel it’ što si napravio s Julie Harrington. Možeš li nam reći kako je nastala i kako to da si se baš odlučio za Julie a ne za neku poznatiju vokalisticu?
Oduvijek sam bio fan pjesme Miro – By Your Side i baš u vrijeme kada sam radio na Can You Feel It koja je tada bila instrumentalna pjesma, pomislio sam kako bi bilo da kontaktiram vokalisticu i ponudim joj suradnju. U to vrijeme nisam imao pojma tko je pjevačica pa sam se bacio u potragu za mailom kako bih ju pitao za suradnju.
Pokušao sam kontaktirati Miru što je ispao priličan problem pa sam se morao prvo čuti s dečkima iz Audiojelly-a za koje sam znao da su bili u kontaktu s njime. Tada sam se čuo s Mirom koji mi je dao informacije koje su mi trebale. Napokon sam stupio u kontakt s Julie. Pjesma joj se svidjela te je praktički odmah počela raditi na njoj. Od našeg prvog kontakta je prošlo više od godine dana, a sama pjesma je završena prije par mjeseci.
Uvijek me mučila izrada vokalnih pjesama jer nikada ne znaš što će se dogoditi dok ne dobiješ gotov vokal, ali mi smo oboje imali sličan ukus što se tiče trance glazbe, tako da u tom slučaju nije bilo problema. Nakon toga je postalo puno lakše raditi s vokalima, pogotovo s Julie koja je sudjelovala na još tri pjesme. Što se tiče ostalih poznatih trance vokalistica, kada sam ih pokušavao kontakirati ili imaju svoju solo karijeru izvan trancea na koju su koncetrirane (ponekad je to teško saznati dok nezagrebeš ispod površine), ili su pak bile pod ugovorom s nekim labelom, što mi je, da budem iskren prilično smiješno.
Julie je pjevačica koju znam, čiji rad poznajem i bilo mi je zadovoljstvo s njom raditi. Ima mi više smisla s njom raditi nego tražiti neko „veliko ime“.

S tehničkog stajališta, jeli jednostavnije napisati dobar tekst ili napraviti dobru melodiju?
Nisam siguran da baš mogu odgovoriti na to pitanje s obzirom da ja nisam pisao tekstove za  pjesme s albuma. Što se tiče melodije, mislim da se tu radi o osobnom odabiru; za ono što ja smatram dobrom melodijom na kojoj sam radio danima, drugi mogu misliti da je loša.
Ipak, nešto za što mi je trebalo par minuta da napravim i što mi se ne sviđa, nakon par minuta razmišljanja mogu prihvatiti. Postoji mnoštvo faktora koji utječu na melodiju, kao zvuk ili produkcija,  ali generalno gledajući, što se mene tiče melodija relativno lagano nastaje kao posljedica flowa pjesme. Taj proces može potrajati, ali uglavnom dok radim na pjesmi, ali uglavnom kako pjesma napreduje tako mi dolazi i melodija.
Vjerojatno je tako i s pisanjem vokala, no samo pisanje vokala meni predstavlja priličan problem.
This World se sastoji od trance melodija, vokala ali i techno zvukova. Jel’ techno tvoja skrivena ljubav ili si samo htio obuhvatiti cijelo EDM područje?
Mislim da svatko tko me poznaje zna da obožavam techno. Pri tome ne mislim na plinky-plonky minimal techno, nego na pravi, groovy „with balls“ techno. Iako ga jako volim, prilično je teško napraviti pravu techno pjesmu. Prisustvo pjesama s techno prizvukom ima veze sa željom napraviti album koji zvuči kao dobar dj set ili mix kompilacija.
Sada jedno klasično pitanje. Koja ti je pjesma najdraža i zašto?
Mislim da je to Minute One. Ona hvata ono uzbuđenje koje sam imao kada sam po prvi puta poslušao cijeli album. To je pjesma koja, barem za mene, kada ju poslušam ima ono „ok, to je to, sada krećemo“  i uzbudim se jer napokon slušam nešto na čemu sam jako dugo radio.

Gdje si tražio inspiraciju za album? Pogovo što se tiče vokala.
Inspiracija je došla od ideja koje sam imao, također i od vizije kako sam htio da sve na kraju zvuči. Postoji glazba koju volim i slušam i mnoge pjesme su bile inspirirane njome. Drugi producenti koje cijenim su mi također pomogli. Trance je jako recikliran žanr i iako ovaj album ne donosi ništa novo ja smatram da je dobar. Kvalitetna underground trance glazba sa dobrim built up-om i flowom. Što se tiče vokala, to moraš pitati one koji su ih pisali, jer ja nemam pojma pisati vokale hehe.
Koliko je važno imati iza sebe label kao što ti imaš Discover?
Jako je važno. Discover mi je dao potpunu kontrolu pri izradi albuma. Mogu misliti koliko kako bi mi bilo da je kojim slučajem label postavljao uvjete i govorio mi kako trebam raditi, u tom slučaju album vrlo vjerojatno nikada ne bi bio završen, a i sama izrada bi bila puno stresnija. Stres je postojao jedino glede datuma do kada album mora biti gotov, kojeg smo postavili label i ja.
Ljudi iz Discovera su mi dali potpunu slobodu pri izradi albuma, mogao sam raditi kako sam htio, i što sam htio. Čak sam mogao utjecati i na dizajn covera što ostali producenti baš i nemaju priliku.  Davali su mi potporu tijekom cijelog procesa a i obavili su izvrstan posao glede promocije i svih ostalih „behind the scene“ poslova. I sama činjenica da su odobrili izradu albuma producentu koji je tek potpisao ugovor s njima pokazuje koliko su vjerovali u mene. Mene je to napunilo dodatnim entuzijazmom što mi je samo pomoglo u izradi albuma.
Idemo sada razgovarati o Activa DJ-u. Tvoja DJ karijera prilično dobro napreduje. Koliko si ti zadovoljan tim napretkom?
Ovo je bila nevjerojanta godina za mene. Puno duže se bavim dj poslom nego produkcijom. Zbog toga sam morao stvarno napraviti neki zapažen rezultat u produkciji da bi uopće mogao napraviti karijeru kao dj. To je bio jedini način da se izdvojim iz mase ostalih dj-eva. To je bio dugotrajan proces, ali kada danas pogledam, mislim da se isplatilo. U svibnju ove godine sam potpisao ugovor sa Fresh DJs agencijom i tako da bi ovu godinu mogao opisati kao rollercoaster nastupa u raznim zemljama u kojima nikada prije nisam bio. Svirao sam na nekim super partijima, ali i na nekima koji mi baš neće ostati u lijepom sjećanju.
Mislim da još uvijek moram puno učiti kao dj iako sam, kao što sam već spomenuo, puno duže dj nego producent. Produkcija mi je omogučila da shvatim kojim smjerom želim ići kao dj. Prilično sam iskusan što se tiče dj-inga, ali još uvijek imam tremu prije nastupa, čak ponekad znam izgubiti zamišljeni pravac ako se stvari ne odvijaju onako kako sam očekivao.
Jel trance jedino što puštaš ili voliš puštati i druge žanrove EDM-a?
Uglavnom se držim trance-a, a ako mogu odem malo u tech-trance i techno vode. Ne volim one dj-eve koji puštaju sve i svašta. Oni uvijek u svojim biografijama napišu kako ne žele biti „robovi jednog pravca“, a u stvari se sve svodi na to da žele biti veliki i popularni, pa makar to značilo da puštaju sve i svašta. Takvi ljudi ne vole glazbu, zbog toga ne žele uzeti vremena da prouče i shvate određeni pravac.
Nemojte me krivo shvatiti. Postoji veliki broj „crossovera“ između žanrova, naprimjer trance dj može započeti set s određenom vrstom house glazbe prije nego što krene s trance-om, isti taj set može završiti s technom. Ako DJ to radi pravilno, čut ćete set koji se pravilo razvija. Takva sposobnost  zahtjeva puno strpljenja i rada.
Osobno mislim da postoji svega par dj-eva koji mogu pravilno spojiti više stilova u jedan set.
Opet, ja moram puno učiti da bih takve stvari radio pravilno.
Postoje li možda planovi za This World svjetsku turneju?
Već postoje neki datumi za ovu godinu od Engleske, Nizozemske pa sve do Singapura. Uzbuđen sam zbog tih nastupa jel će mi pružiti šansu da izravnije promoviram album, ali i da neposredno od ljudi saznam njihove reakcije na album. Datumi koji su vezani uz album turneju su nekako posebni, doživljavam ih kao nešto prilično osobno.
Idemo sada pričati o generalnim stvarima. Sada je „ono“ vrijeme u godini – djmag top 100 djs. Svi mi smo zatrpani s tonama mailova sa samo jednom porukom – glasujte za mene. Jedan dj mi je rekao da je to „nužno zlo“. Koje je tvoje mišljenje glede te liste?
Iskreno, ne volim tu listu. Ne dokazuje ništa osim tko je imao najbolju kampanju i tko ima najbolji marketing. Nije mi jasno što ta lista simbolizira. Izgleda da su trance fanovi uglavnom ti koji glasuju pa tako lista ni ne pokazuje tko je općenito najpopularniji. Trance je već godinama prilično „prljava“ riječ, pa se onda postavlja pitanje kako je moguće da su trance dj-evi već šest godina broj jedan? To nije potvrda  koliko si popularan, uspješan ili komercijalan generalno gledajući. Da je, sumnjam da bi trance dj ikada bio na prvom mjestu.
Čudna je to lista, gdje su trance, psy i techno dj-evi na jednom mjestu, ali koju su tamo mislim zbog opet trance fanova, koji uvijek na prvo mjesto stave npr. Tiesta ili Armina, a na ostala mjesta druge dj-eve. Tako ja gledam na to.
Mene ne brine hoću li biti na listi ili ne. Ne mogu ni reći da šaljem mailove da se glasuje za mene. Jedino update-am stoj status na twitteru i facebooku ako netko baš hoće glasati, ali to je sve, pogotovo što znam kako je je*eno iritantno dobivati sve one mailove.

Danas je izgleda kvaniteta ispred kvalitete. Pjesme s jedanim melodijama i jednakim melodijama izlaze jedna za drugom. Koje je tvoje stajalište glede toga? Jel to krivica labela, producenta ili pak fanova koji podupiru takvu glazbu?
Mislim da je to dosta kontroverzno pitanje. Ne radi se tu o pitanju kvalitete i kvanitete u smislu da netko tko izda deset loših pjesama će postati popularan, ali puno izdanja u kratkom roku mogu biti prilično loša vijest za producente. U takvim situacijima se može dogoditi da neka bolja izdanja istog producenta zasjene ona manje dobra, što nas onda dovodi do problema kvanitete i kvalitete.
Na primjer, u prvoj polovici godine napravio sam dosta remixeva koji su bili izdani u kratkom roku.  Do toga je došlo zato što su labelovi kalkulirali s datumom izdanja, ili sam ja jednostavno krivo procjenio vrijeme koje mi je bilo potrebno da napravim remix. Zbog toga što su bili izdani u isto vrijeme bilo ih lako usporediti, te je bilo očito da su neki bolje napravljeni od drugih.
Mislim da je tu bio problem u meni i mom neiskustvu i krivoj procjeni da ću uspjeti sve na vrijeme napraviti.
Producenti jednostavno danas moraju izdavati pjesme puno češće prije recimo deset godina, jer je vijek jedne pjesme, pa makar ona bila i veliki hit jako kratak i ako nakon mjesec-dva nemaš novu pjesmu jako brzo padneš u zaborav.
Ti  nikada ne razočaraš sa svojom produkcijom. Kako je raditi glazbu kada znaš da ljudi uvijek imaju velika očekivanja od tebe?
Prilično sam siguran da to nije istina haha.  Sigurno postoji mnogo ljudi koji su bili razočarani mojoj produkcijom ili mojim remixom. Fanovi su ti koji čine artista i ja sam jako zahvalan mojim fanovima koji podupiru glazbu koju ja pravim. Ali ako radim glazbu samo za njih, to nije dobro, i nije dobar razlog za baviti se glazbom.
Ja pravim glazbu koju volim, koju volim slušati i koju volim puštati. Ako ljudi kupuju mogu glazbu i dolaze na moje nastupe to je super, predivno je kada znaš da imaš ljude iza sebe koji te cijene, ali raditi glazbu sa mišlju u glavi što fanovi očekuju je pogrešno i time se gubi užitak stvaranja glazbe.
Glazba je tvoj „full-time“ posao. Danas je teško živjeti od zarade koja dolazi samo od prodaje glazbe. Koja su tvoja iskustva?
Teško je, ali ja imam podršku obitelji bez čije pomoći ne bih uspio. Trance glazba ne stvara dobit koju je nekad stvarala; to vrijeme, ja nikada nisam u potpunosti doživio. Kada sam imao svoje prvo izdanje, prodaja vinila je praktički već bila mrtva, zarada je bila jako mala a i sama izdanja su ostavljala label u minusu zbog troškova proizvodnje. Naravno, sve se vrti oko onog uzbuđenja kada veliki dj kao npr PvD pušta tvoju stvar, pa onda vidiš reakciju ljudi, ali ipak treba zarađivati i živjeti od nečega.
Kada sam ja počeo producirati, preko dana sam radio dok sam preko noći i vikendima producirao glazbu. Očajnički sam htio izdati pjesmu kako bih zaradio nešto novca kako bih mogao uložiti u daljni razvoj svoje produkcijske karijere. Četiri godine nakon mog prvog izdanja bavim se produkcijom kao full time poslom, ali ne zbog novca kojeg sam zaradio nego zato što sam razvio svoje produkcijske sposobnosti što mi je pak omogučilo da produciram glazbu za druge. Izrada glazbe za druge se već dugo odvija. Oduvijek su jedni ljudi radili glazbu za druge ljude. Spomenuo si nužno zlo; ovo je definitivno moje.
Da mogu producirati glazbu bez zarade, defitivno bi, ali naš svijet se jednostavno vrti oko novca i svi ga mi trebamo. Da nisam pravio glazbu za druge, sigurno bih još uvijek radio svaki dan od 9 do 17 sati u osiguravateljskoj firmi i mrzio bih svaku sekundu tog posla. Za one koje smatraju da je to krivo, ja ih pitam; što biste vi učinili? Sumnjam da bih vaš odgovor bio da biste odbili posao.
Sada kada je tvoj album izdan, imaš li kakve planove za budućnost?
Iskreno, nemam pojma. Uopće nemam očekivanja kako će album proći i pretpostavljam da će se moji budući planovi temeljiti na onome što ja budem sam očekivao. Trenutno, želio bih da album ide određenim putem, i da onda i ja sam dođem dto tamo. Ne mogu sigurno reći da ću raditi drugi album, ali ne bih to potpuno ni isključio. Zasada ću nastaviti praviti glazbu koju volim, bilo da se radi o singlovima ili albumu.
Možeš li dati neki savjet „bedroom“ producentima?
„Bust your balls hehe!“.  Ne, samo jako radite i trudite se. Uživajte u onome što radite i jednog dana će vam se isplatiti.
Rob, još jednom hvala na intervjuu.
Nema problema, hvala vama!
Razgovarao: Miroslav Kolev, Brija Dot Com
Photo: Activa press