Skromna riječka klupska ponuda uskoro će biti još i skromnija – grad će ostati bez Sterea, polivalentne dvorane na Sušaku u kojoj se u protekle četiri sezone odvijala glavnina koncertnog programa. Odluka da s koncem godine, najkasnije u siječnju 2010., napusti Stereo je za njegovog tvorca Simona Dejhallu konačna. Prostor u kojem se nalazi Stereo bit će ustupljen novom najmoprincu koji će programsku koncepciju dalje razvijati prema svojim zamislima – piše Novi list.
Osmišljen kao dvorana za razne zabavne sadržaje, od osnutka u listopadu 2006. uspio se afirmirati i na nacionalnoj razini, što je prvenstveno zasluga Simona Dejhalle koji je svoje organizacijske sposobnosti u proteklih 15-tak godina dokazao nebrojeno puta.
Naime, Dejhalla je bio voditelj programa kluba »Python«, pa je dvije godine bio na čelu kultnog riječkog kluba »Palach«, osnovao je »Točku« na Mlaki.
Također, Dejhalla stoji iza prve Hartere, spektakularne proslave 25. Ri Rocka, te brojnih koncerata najvećih glazbenih zvijezda u Rijeci. Dobitnik je posebne Fenderove nagrade za doprinos glazbenom managementu na području Primorsko-goranske županije.
Skorašnjim odlaskom Simona Dejhalle u Nizozemsku, gdje se namjerava dalje baviti showbusinessom, Rijeka će ostati bez iskusnog i uspješnog menadžera riječke zabave.
Što je razlog napuštanja Stereo dvorane?
– Odluka za odlazak u inozemstvo motivirana je isključio nemogućnošću daljnjeg razvoja Sterea i općenito industrije zabave u Rijeci. Nekoliko je razloga zašto ću nadalje dio godine živjeti u inozemstvu. Prvi je što već neko vrijeme osjećam da sam u Rijeci, nakon petnaestak godina bavljenja ovim poslom, dosegnuo krajnje mogućnosti grada i shvatio da su mi pomalo preuske njegove granice. Ne radi se tu samo o Stereu koji trenutno vodim. Oduvijek mi je želja bila upisati Rijeku na svjetsku kartu glazbenih događanja, ali sad vidim da se to neće dogoditi u mojem radnom vijeku. Htio sam u naš grad ufurati dašak noćnih izlazaka Ibize ili Londona i s tom sam motivacijom proveo posljednje desetljeće u frustraciji. Sad vidim što je razlog tome i koliko je on banalno jednostavan. Trebalo mi je deset godina inzistiranja za spoznaju da živim u jednom malenom, mediteranskom gradu srednjoeuropskog duha čijih 140 tisuća stanovnika nije u mogućnosti kupiti dovoljno ulaznica da se pokriju troškovi gostovanja velikih svjetskih glazbenih zvijezda. Tim istim glazbenim zvijezdama upravljaju nemilosrdni multikorporativni menadžmenti koji momentalno hladno zaključe da im je financijski isplativije da U2, »Depeche Mode« ili »Rolling Stones« gostuju u Zagrebu kojem gravitira milijun ljudi. Istom logikom raspolažu i hrvatske tvrtke sponzori kojima se glazbeni događaji nude za njihovo vezivanje i promociju. Na isti taj način u Rijeci ostajemo i bez tih eventualnih sredstava koja bi mogla pokrpati rupe u proračunu nekog koncerta. Da ne govorimo o tome da su centralizacijom gotovo sva sjedišta bitnijih firmi odselila u Zagreb i ljudi koji njima upravljaju nemaju baš nikakav osjećaj za Rijeku i njene potrebe. Ona im je daleka.
Drugi veliki razlog mom odlasku je totalno nerazumijevanje okoline za činjenicu da je organizacija kulturno-zabavnih događaja normalna gospodarska grana. Ljudi ne mogu shvatiti da bez glazbenih menadžera ne bi bilo ni glazbenih priredbi. Kao što ih ne bi bilo niti bez ljudi koji osmišljavaju i grade pozornicu, upravljaju ozvučenjima i rasvjetama, dizajniraju i tiskaju plakate, letke, ostale tiskane materijale, bave se odnosima s medijima i javnošću, osiguravaju priredbe… i u sve to skupa investiraju novac i vrijeme provedeno u poslu kako bi od toga živjeli. Zabavna industrija u Velikoj Britaniji puni golem dio njihovog državnog proračuna, Amerikanci su pomoću Hollywooda osvojili svijet, a kod nas većina ljudi glazbene menadžere doživljava kao gramzive prevarante koji lako i u trenutku dolaze do velikog novca bez muke. Često osjetim kako se ljudi srame kupiti ulaznicu jer imaju osjećaj da su nasjeli na neku podvalu.
No, naravno da nije sve tako crno! Nama koji smo se ovdje rodili nema ljepšeg i dražega kraja od ovog našeg. Htio bih se iz inozemstva vratiti s nekim novim idejama, vani stečenim znanjima i sposobnostima koja želim tu primijeniti kako bih oplemenio društveni život Rijeke na neki suvremeniji način.
Koliko ste zadovoljni postignutim u Stereu?
– Kako se uzme. S jedne strane ne mogu reći da sam zadovoljan jer na proljeće odlazim s osjećajem da sam neshvaćen i podcijenjen. Nisam se uspio poslovno realizirati. Kad se drukčije pogleda, Stereo dvorana je proizvela oko četiristo raznih programa s prosječno 450 posjetitelja po manifestaciji. Proglašena je najboljim prostorom za koncerte ove veličine na teritoriju bivše države. Način djelovanja Sterea je totalno pretumbao neke bitne detalje u glavama pojedinaca za koje vjerujem da će u sljedećem razdoblju nastaviti organizirati zabavne događaje. Stereo je postavio neke standarde kvalitete u komunikaciji s publikom koji više ne mogu biti ignorirani. Očekujem da će se među njima naći neki nadobudni mladi pojedinci koji će potegnuti dalje i neće dopustiti da se sroza razina produkcije. Pa i publika to od njih očekuje.
Što je po vama riječka perspektiva?
– Jedina nam je šansa da se pronađu kvalitetni ljudi koji će smisliti, pokrenuti i voditi sustav koji će biti debelo i trajno financiran od strane Grada. Tu ne smije biti mjesta elitizmu, ali ni prosječnosti. Kad kažem sustav, predlažem novu gradsku instituciju pretežno namijenjenu mladima koja će se baviti poticanjem pravih vrijednosti kroz kulturu i zabavu. Mišljenja sam da od milijardu kuna, koliko iznosi naš godišnji gradski proračun, jedan milijun moramo izdvojiti u takvu ustanovu i stručne ljude s progresivnim idejama koji će dobro biti plaćeni da je vode. Mislim da bi se u budućnosti takav sadržaj trebao nalaziti u prostoru današnjeg kluba »Palach« koji je pokazao izvanrednu izdržljivost kroz protekla četiri desetljeća.
Zaboravimo na »Palach« kakav je on sad! Ovo je pogrešan put! Ljudi koji ga sada vode rade potpuno krivo i šalje se kriva poruka. Trebaju nam napredne ideje, a ne zaostala koncepcija divljeg kapitalizma koja sada tamo vlada. Prvo ga treba osloboditi privatnog vlasništva i diktata kapitala. Kakav je to način naplaćivati najam i zarađivati na onome koji bi trebao oplemenjivati slobodarski duh mlade Rijeke? Zar kazalištu i biblioteci naplaćuju najam prostora? Ovo ne valja, iako moram priznati da sam i ja naivno bio za ovakvo rješenje kada se tražilo. Neka me strogi kritičari ne shvate krivo, ali mislim da se duhom trebamo vratiti pola koraka natrag, u socijalizam, kada je riječka urbanost bujala, a novac nije bio jedino mjerilo vrijednosti.
Srđan BRAJČIĆ, Novi list