16. po redu humanitarni kalendar Riječki dečki nosi naziv „Dobro jutro more“ i ugostio je trinaestoricu zanimljivih sudionika koje povezuje more, bilo da se radi o brodogradnji, pomorstvu, jedrenju, ribarstvu,ronjenju ili veslanju. Autorica crno bijelih art fotografija je A. Saška Mutić , koja je snimanje započela početkom listopada, uglavnom u eksterijerima, pa su tako ove godine u kalendaru nastali neki od „najriječkiji h“ motiva ikad snimljenih. Naziv kalendara na naslovnici oslikao je Vojo Radoičić svojim prepoznatljivim stilom i vedrim bojama, također Riječki dečko i prijatelj kalendara, čime je kalendar dobio poseban izričaj.
Svake godine kalendar ima neku svoju zasebnu temu, koja često ukazuje na sociološke aspekte i šira zbivanja društva, pa je tako ove godine odabrano more koje ukazuje na svoj veliki potencijal, resurs, način života, ali i tradiciju.
Prodaja kalendara kreće 1.12. i to putem iNovina , točnije njihovih pet prodajnih mjesta na Korzu i u Tower Centru Rijeka. iNovine su se, u sustavu Adris grupe, u ime društvene odgovornosti uključile u projekt i prodaju kalendara bez naknade.
Kalendar će se također tradicionalno moći kupiti i na štandu koji će biti postavljen na Korzu 16. i 17. prosinca.
Cijena kalendara iznosi 45 kuna, a cjelokupan prihod od prodaje namijenjen je Domu za djecu i mlade Kraljevica-Oštro.
Prvi kalendar „Riječki dečki“ izdan je 1996. godine, pokrenut je kao ideja kreativne direktorice Dunje Pavešić. Od tada do danas u kalendaru je sudjelovalo preko 250 sudionika – riječkih dečki, koji su za potrebe ovog humanitarnog projekta ustupili svoje vrijeme, lik i djelo. Iz godine u godinu kalendar je ugostio „dečke“ različitih karaktera, dobi i zanimanja.
Promocija kalendara održati će se 6.12.  na dan Sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, u Cukrarikafe baru s početkom u 20h uz otvorenje izložbe fotografija Riječki dečki 2012., autorice A.Saške Mutić,  koja će biti otvorena do 19. prosinca.
O sudionicima kalendara Riječki dečki 2012.
Marko Barać mladi je pomorac koji se nakon završene Srednje pomorske škole u Bakru odlučio posvetiti svojoj najvećoj ljubavi – glazbi i sviranju, no ipak je prevagnula ljubav prema moru pa od 2002. luta svjetskim morima. Posljednjih pet godina plovi na brodu za prijevoz prirodnog ukapljenog plina u vlasništvu norveške tvrtke Hoegh kao drugi časnik palube. Odmah nakon snimanja za kalendar, Marko odlazi na još jedno od svojih putovanja i javlja nam se iz daleke Indije jer – ploviti se mora.
Alan Klanac rođen je kada su svijetom harali Floydi, Stonesi i Purplei te je možda upravo zbog toga udahnuo u svoj život rock and roll duh – otvorenost prema novim izazovima, kreativnost i različitost. Ovaj diplomirani inženjer brodogradnje, finski doktor znanosti, osnivač je i direktor riječke tvrtke as2con-alveus koja je usmjerena na aktivnosti istraživanja, razvoja i primjenu naprednih tehnologija u pomorskom prijevozu te brodograđevnoj industriji. Riječka i obiteljska povezanost s morem i brodogradnjom bili su presudni pri odabiru profesije u kojoj svakodnevno nastoji inspirirati i motivirati tim mladih ljudi k boljem sutra. Za Alana je more neiscrpan izvor mogućnosti i inspiracije. Uživa u fotografiranju starim Rolleiflex fotoaparatom, u golfu, branju maslina u vlastitome masliniku, no najviše ga veseli igra s trogodišnjom kćerkicom koja već zna osnovne tipove brodova. Za sebe kaže da je bonvivan, ne libi se uživati u dobrom – pogotovo u jelu i piću.
Damir Pucar poznati je bivši vaterpolist Primorja, inženjer pomorskog prometa, vlasnik i kapetan velikoga turskoga drvenog jedrenjaka Adonis II kojim duž Jadranske obale vozi turiste na krstarenje te tako unaprjeđuje ponudu našeg nautičkog turizma. Damir kaže da je Adonis II drveni brod s dušom, idealan za druženje, uživanje i odmor koji se zauvijek pamti, posebno ako počne nevera. Damir voli adrenalin i slobodu jedrenja, ali i snijeg i skijanje. Njegova je životna filozofija da treba pronaći posao u kojem možeš uživati, raditi i biti zadovoljan, što on svakodnevno i čini. Smatra da more treba doživjeti, osjetiti, ali i respektirati.
Vladimir Jardas diplomirani je inženjer brodogradnje i direktor proizvodnje u brodogradilištu 3. maj, a njegov životni moto: Navigare necesse est, vivere non est! ili Ploviti se mora, živjeti ne! najbolje opisuje njegovu vezu s morem koje je izvor i prapočetak života. Smatra da je brodogradnja jedina industrija u Hrvatskoj koja po višestoljetnoj tradiciji i kvaliteti izgradnje brodova ima sve predispozicije i potencijal za održivo, uspješno poslovanje na svjetskom tržištu. Uživa u ribolovu, a vlasnik je zanimljive malakološke zbirke jadranskih puževa i školjki, u kojoj se mogu pronaći i primjerci rakova, spužvi, ježeva, kao i kolekcije ribljih čeljusti. U sklopu Prve ribarske škole u Rijeci praktično poučava zainteresiranu školsku djecu o ribama, načinima ribolova, ribolovnim alatima i pomagalima, uz razgledavanje malakološke zbirke.
Dean Gitotto, liječnik, neurokirurg,  veslanjem se uspješno bavi od svoje rane mladosti, a danas je trener veslanja i potpredsjednik Veslačkoga kluba Glagoljaš. Dean kaže da je sport hrana za dušu i lijek za svakodnevni stres koji je u njegovu poslu neizbježan. Za njega more predstavlja slobodu, bezbrižnost, spoj s cijelim svijetom, mentalnu hranu, opuštanje duše i mirno stanje uma, a svoje znanje i ljubav prema veslanju prenosi i na učenike, mlade veslače. Njegova je životna nit-vodilja: više športa i ljubavi, a manje stresa, što ujedno osigurava fizičko i mentalno zdravlje te ljepše življenje.
Boris Konjuh živi za more, živi od mora, živi na moru. Kako kaže – živi more i to kroz jedrenje. Živjeti more za njega znači neprestano se boriti s izazovima, svladavati zapreke koje more i priroda stavljaju pred čovjeka. Ne može bez vjetra na licu, okusa soli, šuma mora, mirisa sirove neukroćene snage. Krotiti jedra na vjetru i svladavati more izvlačeći najviše iz broda, ali i zadnje atome snage tijela – to je ono što ga čini živim i daje mu snage u poduzetničkom poslu. Uspješan u poslu i pun obveza, itekako zna cijeniti svoje slobodno vrijeme i često se, bilo s obitelji ili sam, može sresti na Trsatu gdje je nastala i fotografija iz Kalendara.
Davor Perović grafički je dizajner, idejni tvorac i predsjednik organizacijskog tima Fiumanke  koja je startala sad već davne 2000. godine i postala tradicionalna jedriličarska regata, pravi riječki brend.  Regata se održava drugog vikenda u lipnju u čast sv. Vida, zaštitnika grada. Davor je obožavatelj jedrenja i uvijek rado kaže: „Kako jedriš, tako i živiš.“ Od najranijeg djetinjstva njegov je život vezan za more i jedrenje te ne postoji mjesto na kojemu se osjeća više „doma“ i više svoj nego na moru i u barci. Oni koji ga dobro poznaju kažu da se u samo jednom skoku s kopna na barku promijeni čitav njegov izgled, stav i energija kojom zrači. Davor kaže da je jedrenje odredilo njegov životni put, usmjerilo ga i izgradilo kao osobu.
Dario Buterin diplomirani je inženjer brodogradnje, idejni začetnik i vlasnik trenutačno najčitanijega nautičkog portala www.nautica-portal.com, strastveni jedriličar i ovisnik o adrenalinskim sportovima za kojega je more način života. Sudjelovanjima na nizu inozemnih i domaćih regata kao član posade raznih jedriličarskih timova uspijeva utažiti žeđ za putovanjima koja su njegova druga ljubav. Odanost moru obiteljska je tradicija te ga raduje što uspješnim odabirom zanimanja u brodogradnji, iskustva iz jedrenja uspijeva prenijeti na posao. Uživa u vožnji motorom, a kao svoj hobi ističe i kitesurfing. Pokušava iskoristiti baš svaki dan i voditi se onom starom – Carpe diem.
Robert Mohović sveučilišni je profesor čiji je hobi očuvanje i revitalizacija pomorske, ribarske i brodograđevne baštine. Robert kaže da je more zajednički nazivnik njegova života. Odrastao je u obitelji koja se bavila ribarstvom pa je još u najranijoj mladosti naučio jedriti, a jedri i danas na regatama tradicionalnih plovila. Pohađao je Pomorsku školu u Bakru, studirao na Pomorskom fakultetu u Rijeci, vojni rok odslužio u ratnoj mornarici, plovio na brodovima trgovačke mornarice, stekao zvanje kapetana duge plovidbe, doktorirao i zaposlio se kao profesor na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci gdje i danas radi.
Marin Lovrović, stariji, magistar je tehničkih znanosti i direktor poduzeća Consmar za pomorsko-tehničke usluge. Za Marina je more povezano s barkama i brodovima, a kao pravi Primorac okrenut je moru, a ne Korzu. Bavi se jedrenjem u olimpijskoj klasi STAR, najstarijoj klasi koja upravo ove godine slavi stotinu godina. I dok ovaj kalendar kreće, Marin odlazi od 3. do 18. prosinca na Svjetsko jedriličarsko prvenstvo u Perth i kaže da postoji velika mogućnost da ga pojede morski pas, na što je spreman. U šali spominje kako mu je ovo možda zadnji kalendar, no dodaje i: „Krepat, ma ne molat“. Iskonski je jedriličar, i za njega postoje dvije vrste ljudi – oni koji su jedriličari i oni koji nisu.
Vlatko Ignatovski grafički je urednik i predsjednik udruge Obala naših unuka. Njegova želja i moto bili su snimiti obalu Jadrana, ideja koja je kroz praksu prerasla u opsesiju. Zabilježiti baš svaki dio istočne obale Jadrana u pokretu s udaljenosti od oko 200 stopa, brzinom 8 čvorova i to sve popratiti GPS tragom, tehnički je zahtjevna misija. Kada se takva snimka arhivira u Hidrografskom institutu u Splitu i Državnom arhivu u Rijeci te prezentira putem Interneta, postaje posebna poruka kroz vrijeme i prostor našim unucima i globalnom auditoriju. Zato je projekt Obala naših unuka do sada okupio više od četrdeset mecena koji ga podržavaju i skoro osamdeset misionara koji su sudjelovali u njegovu nastajanju. Do sada je snimljeno više od 1500 nautičkih milja obale i prikazuje se više od 230 sati interaktivno na službenoj stranici www.obala.hr.
Dino Škamo voditelj je smjene u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Rijeke, član Klape Kastav i strastveni ronilac. Teško mu je opisati što osjeća prema moru, ali kad bi to morala biti samo jedna riječ, onda bi bila „ovisnost“. Dino se na moru osjeća preporođeno, neovisno o tome je li na kupanju, jedrenju, ronjenju ili samo sjedi na terasi ronilačkog centra i gleda to isto more. S ronjenjem je započeo 1992. u HV-u, a nastavio je i poslije te je danas instruktor ronjenja po dvjema ronilačkim federacijama, CMAS i SSI. Svoje ronilačko znanje prenosi i na kolege vatrogasce, ali i na djecu u dobi od 8 do 14 godina kako bi ih upoznao s ljepotama mora koje mogu doživjeti ako probaju roniti. Dino jednostavno obožava more i sve ono što ono može dati, a sretan je kada taj osjećaj uspije podijeliti s drugima.
Posada broda Golovik, sastavljena je od osam vještih ribara, a njihova su imena: Jadranko Jadro, Demir Avdičević, Norman Udović, Loredano Miculinić, Ernest Kučić , Andrijan Rubinić, Ivan Kosić, koji pod vodstvom mladog kapetana broda Damira Uhača love sitnu plavu ribu. Brod je dugačak 35 metara, star je svega dvije godine i u vlasništvu je tvrtke Ugor. Za sebe će reći da su svi kao jedna velika obitelj. I, zaista, više vremena provode zajedno nego sa svojim obiteljima budući da su 25 noći mjesečno na brodu. Dodaju kako ovaj posao treba jako voljeti jer je nekada kao kruh sa sedam kora. Jedna je od zanimljivosti da je upravo brodom Golovik bio dopremljen riječki torpedo izvučen s morskog dna ispred pristaništa u Belom na otoku Cresu, koji je danas smješten u Muzeju grada Rijeke.