Sibirska tigrica Nina Kraviz nikoga ne ostavja hladnim. Erotična glazbena muza koja podiže obrve i istovremeno kao zaštitno lice Huga Bossa, jedna je od vodećih DJ-ica i producentica alternativne elektronske glazbe u Europi. Za razliku od porno starleta i nasljednica hotelskih lanaca, koje sve ćešče viđamo za miksetama, Ninina kvaliteta i kredibilitet nije upitan. Ovoga ljeta možete je u živo uhvatiti u sklopu festivala Barrakud, koji će se održati na Zrću između 10. i 17. kolovoza, a uz Ninu tamo će nastupiti i lice kultnoga filma Berlin Calling, Paul Kalkbrenner, Dubfire i legendarni Carl Craig, Ben Klock, Marcel Dettmann, Ellen Allien, Martin Butrich, Gregor Tresher te mnogi drugi majstori housa i techna.
Povodom toga, razgovarali smo sa Ninom u kratkom intervjuu.
Koliko je danas za glazbenika važno biti aktivnan na društvenim mrežama u usporedbi sa tradicionalnom promocijom, produkcijom i nastupima?
Nemam menagement koji bi planirano radio na tom segmentu. Nikad nisam molila ljude da dođu na moju Facebook stranicu i stisnu “like”, dok Twitter i Instagram uopće ne pratim. Ali postalo je veoma važno biti prisutan tamo, tako da često razmišljam kako bi bilo dobro imati nekoga, tko bi vodio brigu o tim stvarima za mene. Kao u ovom trenutku recimo. Sinoć smo odradili super party ali još me prati mamurluk tako da mi se sada stvarno ne ide na Facebook pa ću vjerojatno nešto napisati tek sutra. Za efektivnu promociju to bi trebala napraviti sada. Komunikacija s fanovima je veoma važna iako vjerujem, da ja s njima i svijetom komuniciram prvo i prije svega kroz svoju muziku.
Onda možemo reći da je to važno ali ne vitalno?
Ne. Komunikacija s fanovima putem interneta je jedna od najvažnijih stvari u tom poslu, bez toga ne ide. Imam sreće da sam, iako to ne radim kao što bi trebala, potpuno bukirana skoro pola godine unaprijed. Stvarno bi trebala više raditi na komunikaciji s fanovima. Ali to ne znam raditi dobro a iskreno i muka mi je; a pošto sam preveliki “control freak” promociju na webu ne mogu tek tako prepustiti baš svakome. Najveći je problem u tome, što ne želim igrati igru, u kojoj ću davati utisak da sam svo vrijeme sretna osoba i pripremljena na razgovor sa nepoznatim ljudima. Trebam privatnost i ne želim bita prisiljena na to da baš moram napraviti onih deset objava na Facebooku u jednom tjednu, za koje se od mene očekuje da ću ih napraviti obzirom da je to važno. Znam da griješim ali više nego dobru promociju, trebam osjećaj slobode.
Kakva je scena u Moskvi?
Pa u Moskvi imamo barem pet dobrih klubova i stotine različitih mjesta gdje se možete zabavljati i napiti, ali je tamo muzika samo kulisa. To za mene nisu klubovi. Klub je nešto što stoji i pada s muzikom, gdje možeš uživati u dobrom technu, houseu, discu i drugim elektronskim zvukovima, gdje možeš osjetiti klubsku kulturu i gdje ljudi se dolaze družiti i slušati glazbu. Takvi klubovi u Moskvi su ARMA17, Propaganda, Solyanka…ali se sa vremena na vrijeme otvaraju i neki novi.
Kakva je tvoja karijerna filozofija?
Prvo muzika pa onda pi-ar. U tom pogledu sam definitivno dio alternativne scene. Ali tako se osjećam, to sam ja. Mark Twain je jednom rekao: “Kad postaneš dio većine, zaustavi se i razmisli o tome.” Kada osjetim da sam previše izložena, zaustavim se i razmislim o tome, da li sam još uvijek prvo glazbenica ili sam došla u situaciju u kojoj glazba pati zbog mojih drugih aktivnosti. Volim se družiti, biti u interakciji i volim razgovarati s ljudima. To činim sasvim spontano, prirodno, ali glazbenik uvijek treba prvo biti glazbenik.
Povodom Barrakud Festivala, dobili smo na korištenje i nedavni video interview sa Dubfireom:
http://www.youtube.com/watch?v=Yd5JrvziKEM