Paul McGuinnes, kontroverzni  menadžer slavnih Iraca koji ne bira riječi, ovih je dana u The Telegraphu komentirao vijesti iz Amerike  po kojima se nekoliko velikih ISP-ova udružilo s vlasnicima filmskih i glazbenih prava u zaštiti njihovih djela na internetu. Evo kako na to gleda McGuinness:  “Prije tri godine, negdje između albuma No Line On The Horizon i turneje „360 stupnjeva“ upao sam u ogorčenu raspravu o budućnosti glazbe u doba “besplatnog”.
Moja kampanja je bila usmjerena na ulogu Internet operatera (ISP-a), i ključnu razliku koju bi oni mogli napraviti suoče li se sa sustavnim kršenjem autorskih prava koje je pomoglo uništiti toliko glazbenika, bendova i izdavačkih kuća u posljednjih nekoliko godina. To je frustrirajući i spor proces. U mnogim zemljama davatelji internet usluga su se dosljedno i tvrdoglavo opirali suradnji.

 
Ovaj tjedan, međutim, s najvećeg svjetskog tržišta zabave, iz SAD-a, dolazi dobra vijest. Najveći američki ISP-ovi su se složili s glazbenom i filmskom industrijom oko uvođenja novog sustava “upozorenja o copyrightu”. To su upozorenja koja, pojačavajući pritisak, imaju za cilj odgovaranje korisnika širokopojasnog interneta od piratstva – prema skidanju i preuzimanju glazbe s legalnih izvora. Za one koji opetovano ignoriraju upozorenja predviđaju se i neke sankcije.
Do toga se došlo očajnički sporo, ali to je važan korak naprijed u međunarodnoj raspravi oko glazbe u digitalnom dobu. Ideja ISP-a da je preuzimanje obveze zaustavljanja  krađe autorskih prava na njima prelazi u mainstream mišljenje.
SAD nisu prva zemlja u kojoj su ISP-i počeli surađivati s nositeljima prava. Slična razmišljanja probila su se u Francuskoj 2007., zahvaljujući predsjedniku Sarkozyu. Francuska je, zajedno sa sve većim brojem drugih zemalja, uključujući i Južnu Koreju, i odnedavno Novi Zeland, uvela tzv.  sustav stupnjevitih upozorenja, i obvezala svoje ISP-e na poduzimanje proaktivnih koraka kako bi se spriječila zlouporaba autorskih prava. Velika Britanija je pak donijela Digital Economy Act, Zakon o digitalnom tržištu,  koji će, ako se bude provodio učinkovito, slijediti sličan put.
Različite zemlje pristupaju ovom problemu na različite načine, i nema univerzalnog modela za angažman ISP-ova. Američki sporazum je dobrovoljni deal privatnih businessa  – negdje drugdje put gotovo sigurno treba biti drugačiji. U gotovo svim drugim zemljama, privatni pregovori pokazali su se više nego bezuspješnima, ostavljajući zakonodavstvo kao jedini mogući put.
Zašto je ovo tema oko koje su svi tako glasni? Prvo, nema sumnje da “besplatno“ više nije samo problem za glazbenu industriju. Filmski studiji, izdavači knjiga i novina –  sada su u istoj oluji, uhvaćeni u utrci stvaranja uspješnih poslovnih modela prije nego što ih potope ilegalne razmjene datoteka ili drugi oblici “besplatnog preuzimanja”.
Drugi razlog je da je danas nemoguće tvrditi, kao što mnogi dugo jesu, da postoji čisto tržišno protu-rješenje za piratstvo. Glazbena industrija predvodila je na tom polju s novim modelima za potrošače – postoji više od 470 digitalnih glazbenih usluga širom svijeta, mnoge od njih “besplatne-za-potrošača”,  mjesta kao što su Spotify i We7. Niti jedan od tih servisa dugoročno gledano nema mnogo nade, natječući se u svijetu u kojem je, prema IFPI-u, 95% svih glazbenih downloada – ilegalno.
Nekoliko je godina “borba protiv besplatnog – besplatnim” izgledala kao odgovor na sve naše probleme. Danas znamo da je medeni mjesec gotov. Spotify, u mnogim zemljama prvak streaminga besplatno-za-potrošača, sada umanjuje svoju ponudu besplatne glazbe. Servis pokušava  nagovoriti sve svoje korisnike na pretplatu, nudeći im je za  10 funti mjesečno. To je veliki izazov.
Kao i novine koje se sad žure podići zidove web pretplate – koje su prerano napustile prije nekoliko godina –  glazbena industrija je otkrila neugodnu istinu: “free” se zapravo ne isplati. To nije model koji podržava umjetničke naknade, naknade za umnožavanje, autorska prava i investicije koja uopće čine umjetničke karijere mogućima.
I to je temeljni problem – tko će financirati budućnost glazbe? To nije pitanje koje izravno utječe na bend poput U2, naravno. Ipak, ja još uvijek ne vidim jasan odgovor na pitanje koje sam pitao u moje djevičanskog “ISP govora” prije tri godine – u svijetu s 95 % piratstva, otkud će doći novac za investiciju u sljedeću generaciju bendova kao što su U2 i Coldplay?
Meni je odgovor jasan. Uspješan glazbeni posao treba fair i odgovorno okruženje za rad  – a ISP-ovi, vratari interneta, drže ključeve toga. Sustavom  postupnih upozorenja i drugim mjerama kao što su sustavno blokiranje web stranice koja krši zaštitu autorskih prava, oni  mogu značajno smanjiti digitalno piratstvo. Istraživanja, najsvježije ono agencije Hadopi u Francuskoj iz svibnja, dokazuju ono što bi trebalo biti očito: kada ljudi vide da se pravila zaštite autorskih prava primjenjuju, oni će doista i promijeniti svoje ponašanje.
Nitko ne očekuje da se tinejdžer, odrastao u doba  Limewire-a, preko noći prebaci na legalne stranice za download glazbe. Ipak će se migracija na zakonite načine uživanja glazbe, uz poštivanje autorskih prava, dogoditi s vremenom.
Američki sporazum s ISP-ima je dobra vijest za glazbu i kreativne industrije. Sad je vrijeme za akciju i negdje drugdje. U Europi, povjerenik Barnier razmatra reviziju pravila EU za primjenu autorskih prava u digitalnom dobu. To je prilika za Europu da iskoristi svoju zakonodavnu snagu i nagovori  ISP-ove na suradnju.
Ostale vlade već dugo raspravljaju o svojim pristupima. Sada je vrijeme da se zaustavi vrtnja palcima i pametovanje. ISP-ovi moraju biti aktivni partneri, a ne promatrači, u oblikovanju legalnog interneta, gdje se umjetnici i stvaratelji mogu održati zahvaljujući svom radu. U SAD-u su napravili dobrovoljan i dobrodošao korak u tom smjeru. Drugdje, trebat će pritisak vlade i zakona da se to dogodi“ zaključuje McGuinness.
Izvorni tekst na www.telegraph.co.uk.