Ponukan nedavnim preslušavanjem promotivnog miksa mladog riječkog DJ-a odlučio sam se na kritiku društva iz razloga što mi se čini kako mlade nade dobivaju premalo prostora na ovdašnjoj sceni. U Hrvatskoj se proteklih godina razvijala elektronska scena preko imena koja se već desetljeće pojavljuju na brojnim flyerima i koji su po meni scenu stavili u laganu stagnaciju, ne donoseći nam ništa svježeg. Samo na kvarnerskom području zasigurno ima stotinu DJ-a i DJ wannabe-a. Neki su sretni te se uz pomoć vlastite organizacije, poznanstva ili raznih tematskih portala polako ušuljavaju na scenu.
Ovi manje sretni dijele promo materijal i nikada ne uspjevaju doći do zasluženih gaži. Ta brojka biti će s vremenom sve veća, što je i logično ako uzmete u obzir da svaki mladi metalac, punker ili roker zna svirati gitaru i skoro svaki je barem jednom pokušao osnovati ili svirati u bendu nadajući se kako će jednog dana njegovo ime osvanuti u novinama uspoređujući ga sa legendarnim Slashom. Svi imamo snove. Tako i mladi na elektronskoj sceni sanjaju kako će “vrtiti ploče” prije jednog od svojih uzora.
No, ne dobiju svi iste šanse. A kad ih dobiju, što onda? Gdje nestaju? Što se s njima događa? Samo oni to znaju. Ne sanjaju svi slavu. Neki žele ostati na underground sceni, anonimni – poznati, ali ne previše eksponirani.
Ali i dalje mi nije jasno zašto se u proteklih pet godina niti jedan mladi dj nije uspio uzdići pa na barem pola skale do primjerice Petra Dundova. Nije mi jasno zašto te sve mlade nade ostaju lokalno poznati muzičari koji uzrokuju prolazne euforije. Znam da mnogi od njih imaju i međunarodnog iskustva, ali kada ste čuli da se njihova imena spominju u izrekama tipa “Idemo na Dundova”? Ja još nisam, jer oni su samo imena koja pune flyere i štede organizatorov novac.
Stoga pročitajmo još jednom naslov i tiho razmislimo u sebi – promoviraju li se dovoljno mlade nade Hrvatske elektronske scene ?
M.R.