Prije nego se bilo što napiše u vezi ovog festivala, možda je najbolje spomenitu ime najstrmije skijaške staze u Austriji i jednu od najstrmijih u Europi koja se nalazi baš na ovom skijalistu u Mayrhofenu – Harakiri. Svi znamo što harikiri znači i što je on predstavljao, a ja bi baš tim nazivom nazvao ovaj festival, najveći sniježni u Europi. Ibiza na snijegu kazu. Ja kažem – Snowbombing harikiri!
Zasto harikiri!? Pa čisto iz jedne obične činjenice koju je svatko tko je barem jednom u životu skijao, dožovio nakon cjelodnevnog ili pak poludnevnog skijanja, a to je da je većina tada mrtva umorna i rijetko tko zaglavi na apres ski partyjima do kasno u noc obzirom da je sutradan skijanje tada gotovo nemoguće. Sada zamislite isto to, samo što taj apres ski kreće oko 20, a završava u 06 ujutro. I tako punih 6 noći! Plus svi moguci after partyji, dnevni partyji na planinama, ulicama, igluima, itd. itd. Sve to skupa nije ništa drugo nego samoubojstvo. Izdržati taj tempo je gotovo nemoguće. Mora se dogoditi da se negdje u tih tjedan dana onesvijestite, jednostavno zaspete ili odustanete od svega. A ukoliko imate sa sobom alkohola koju normalan čovijek popije u valjda nekoliko mjeseci izlazaka, kao što ima većina ekipe, e onda to sve skupa više nije ni samoubojstvo, već neka druga dimenzija za koju niti mi nismo znali da postoji. Sada znamo i bogme, ako nas pitate, bila je divna i krasna, no ne želimo je doživjeti sljedećih nekoliko mjeseci, jer harikiri je dovoljan samo jednom do dvaput u godini.
Sve te činjenice svrstavaju Snowbombing u jedan drukčiji tip festivala od onoga na koji je normalan partygoer naučen i zahtijeva malo drukčiji rad organizma i organizaciju vremena, jer osjećaj koji vas preplavi kada jednom dođete kući nakon tjedan dana nije ni sličan onome kada se osjećate kao da vas je divovska ljama prozvakala i ispljunula na prvu livadu. Mnogo je gori. A opet ste sretni!

Muzički, na ovome festivalu se može naći gotovo sve. Kako je muzika subjektivna stvar, cijeli review se može pronaći OVDJE, no za one kojima se ne da čitati valja spomenuti da su na petnaestoj godišnjici festivala uz stotine drugih DJ-a i Live actova nastupala i neka od najvećih imena elektronske glazbe današnjice, a i uopće. Tako su se tu našli The Prodigy, The Chemical Brothers, Groove Armada, Rudimental, Chase & Status, Carl Cox, itd. Svi su oni nastupali na desetak stageova razbacanih po cijelom Mayrhofenu koji se za ovu priliku pretvori u jedan ogroman klub. Kažu nam lokalci kako je Mayrhofen inače ”selo” i kako svi mladi jedva čekaju ovaj tjedan, jer se tada osjećaju kao da se cijeli svijet vrti oko njih.
Najveći stage na festivalu je Racket club koji se inače teniski centar pretvopren za ovu priliku u superclub gdje su nastupala gotovo sva najveća imena festivala. Najzanimljiviji i najunikatniji floor na festivalu, a možda i svijetu je Arctic disko. To je inače igloo pretvoren u floor za dvjestotinjak sretnika koji uhvate kartu za prisustvovat slušanju imena poput Carla Coxa, Rudimentala, Skreama,…veliko finale cijelog festivala je u petak u obližnjoj šumi, nazvano Forest party. Tada je nastupao jedan i jedini The Prodigy koji su očekivano napravili najveći kaos na festivalu. Valjda je svatko tko je posjedovao kartu u to vrijeme bio tako i divljao zajedno sa svih 5000 ljudi koliko ih je otprilike posjetilo festival.
Subotu svo to ludilo završava (nažalost), no i kada bi ovaj festival trajao dan-dva više, vjerujem da bi nas mnoge hitna morala sakupljazi okolo po gradu. Ovo je taman koliko ljudsko tijelo može izdržati i negdje sam jednom pročitao dok sam se pripremao za ovaj festival da je tek nakon ovog festivala potreban godišnji odmor, a ne za vrijeme njega i tko god je to napisao, imao je potpuno pravo! I to minimalno tjedan dana!
Za najhrabrije je do 15 sati u subotu još bio organiziran poslijednji after party na planini, no za nas je taj dan bio samo odmaranje i polagano ponovno privikavanje na stvarnost u koju smo se uskoro ponovno morali uklopiti. To je uvijek najteži dio svega, kada jednostavno ne želite da sve to završi i kada želite da osjećaj traje zauvijek. No najljepše stvari u životu nisu vječne!