Samo nekoliko godina nakon prvog izdanja Sziget festivala (1993. godine), ovaj festival prerastao je u najveće festivale koje stari kontinent može ponuditi. Smješten na savršenoj lokaciji – otoku Óbudai-Sziget na rijeci Dunavu u mađarskoj metropoli, Sziget Festival je mamac za mnoge Europljane. Prošlogodišnji festival posjetilo je nešto manje od 400 000 ljudi, od kojih je čak polovica izvan Mađarske.
Ove godine odlučili smo i mi posjetiti Sziget fest, i to pretposljednji dan festivala – subotu, 14. kolovoza. Ukoliko ste prvi put Budimpešti i idete u smjeru festivala, zaista ćete se lako snaći, jer upravo većina ljudi silazi na istim stanicama i kreće se prema istom odredištu. Unatoč tomu, mi smo se pripremili i pomoću odlične web stranice festivala saznali put koji moramo prevaliti kako bi stigli na Óbudai-Sziget otok. Uplašeni mogućnošću velikih gužvi koje nas mogu dočekati, silazimo s vlaka koji nas ostavlja pred samim otokom i ubrzo primjećujemo odličnu organiziranost mnogobrojnog osoblja festivala, koje lako savladava moguće probleme s gužvom.

Mnoštvo blagajni, info centara, mjenjačnica i sličnih servisa čeka Vas na ulazu u otok, ali još i više toga unutar samog otoka. Najvišu ocjenu bi upravo dali infrastrukturi otoka, koja je na zavidnoj razini. Razlog tomu je upravo činjenica da je populacija na otoku za vrijeme Sziget festivala oko 200 000 ljudi, od kojih su većina smještena u kampu. Ostatak posjetitelja dolazi u večernjim satima i odlazi ujutro svojim kućama, hotelima, hostelima i sl.
Uz pohvalnu infrastrukturu i podršku, ovaj festival krasi još jedna bitna stvar – bogata gastronomska ponuda. Iako nam je primarno bilo posjetiti festival i poslušati kvalitetne izvođače, nismo mogli odoljeti mnoštvu štandova s hranom koji se prostiru diljem otoka. Ukoliko ste došli na samo jednu večer, naći ćete se u vrlo teškoj situaciji. Naime, nećete znati što pojesti jer je izbor prevelik, a većina toga vam se upravo sviđa – od domaćih i tradicionalnih jela, pa sve do klasičnih fast food-ova i slastica, koje su sasvim prihvatljive za naše džepove. Dakle, cijene pića i hrane slične su našim (normalnim, nefestivalskim) cijenama, tako da džeparac za ovaj festival može biti i nešto skromniji.
Kako ne bi bilo da smo samo uživali u hrani i piću na otoku, vrijedi se osvrnuti i na glazbenu stranu festivala. Kroz pet dana festivala nastupili su mnogi izvođači, a ovogodišnji headlineri na Main Stage-u su bili Muse, Iron Maiden, Thirty Seconds To Mars, Madness i Faithless, dok su Party Arenu predvodili Infected Mushroom, Andy Moor, Sander van Doorn, Adam Beyer, Timo Maas, Joel Mull i mnogi drugi. Budući da smo mi bili na pretposljednjem danu, imali smo priliku poslušati legendarne heavy metalce Iron Maiden, te izraelski live act Infected Mushroom.

Očito je bilo da je subota rezervirana za heavy metal zvuk. Što se više približavao 21 sat, to smo nailazili na sve više fanova Steve Harrisa i njegovog banda posljednjih 30-ak godina. Main stage, kapaciteta impresivnih 40 000 ljudi, bio je popunjen te su nepuna dva sata pod vedrim nebom deseci tisuća ljudi predvođeni Bruce Dickinsonom pjevali i uživali u pravom spektaklu. Kako to uvijek biva, vrijeme je brzo proletjelo i već su uslijedile tri posljednje izvedbe (na bis). Unatoč nešto novijem reportoaru i nedostatku očekivanih klasika, Iron Maiden uspjeli su zadovoljiti potrebe svojih mnogobrojih fanova i zainteresirati ih za kupnju novog albuma – Final Frontier.
Poslije koncerta odlučili smo potražiti meku svih ljubitelja elektronike na Szigetu – Party Arenu. Bez putokaza i mape u ruci s lakoćom pronalazimo veliki bijeli šator, koji je već oko ponoći gotovo pun. Razlog velike gužve je bio nastup izraelskog kolektiva Infected Mushroom, koji su u 1 sat iza ponoći započeli svoj live act. Neopisiva euforija, ali i nedostatak zraka i prostora u šatoru je samo potvrdilo popularnost ovih legendi psy zvuka. Kombinacija elektronike s živim instrumentima pokazala se kao pun pogodak, a ubrzo je prostor postao premalen te se za ulazak u Party Arenu trebalo strpljivo stati u red i čekati da se napravi malo mjesta. To je ujedno i jedini nedostatak na koji smo naišli prilikom našeg posjeta ovom festivalu, ali opet nedovoljan da zamjerimo organizatorima. Gužve su uvijek postojale, koliko god veliki festival ili klub bio, a oni koji žele osigurati svoje mjesto trebali bi se pojaviti ipak nešto ranije negoli u samoj ‘špici’ večeri.

Na kraju možemo zaključiti ono što su uvidjeli i mnogi prije nas, a to je da Sziget festival u Budimpešti zaista zaslužuje visoku ocjenu i preporuku. Žao nam je što nismo bili u mogućnosti ostati nekoliko dana i uživati u zabavi bez prestanka kroz cijeli tjedan. Vjerujemo da će idućeg ljeta ovaj festival opet privući mnoštvo ljudi te Vam ovom prilikom toplo preporučamo posjet Sziget festivalu u prelijepoj Budimpešti.
Tekst/photo: Marko Felinger (Brija Dot Com)