Babilonci su još u drugom tisućljeću prije nove ere pratili znakove na nebu, dok nas stari Egipćani i danas fasciniraju orijentiranjem svojih građevina prema zvijezdama.
No, ovakve elemente astronomije i predviđanja, na temelju kretanja nebeskih tijela, ne smatramo astrologijom, u pravom smislu riječi, i ne možemo govoriti o astrologiji kao koherentnom sustavu u to davno doba.
Svi stari narodi, uključujući Kineze i američke Indijance, u nekom obliku su koristili znakove na nebu u divinacijske svrhe, tumačili su ih i uz njihovu pomoć predviđali događaje. No, sustav koji smatramo zapadnom astrologijom, sa svojim bazičnim pravilima, postulatima i tehnikama, nastao je na području Egipta u helenističko doba.
Negdje u 3. i 2. st.pr.n.e. došlo je do fuzije i sistematizacije elemenata astroloških znanja, uz doprinos triju starih naroda / kultura – babilonske, grčke i egipatske, nastala je grčka astrologija. Zovemo ju “grčkom” odnosno helenističkom, budući da su jezik i kulturološki mentalitet učenjaka, koji su joj odredili temelje i pravila, bili upravo grčki.
U to doba Aleksandrija, pod vlašću Ptolomejevića, bila je “meka” filozofa, učenjaka i astrologa, gdje su se proučavali razni filozofsko magijski sustavi i tehnike. Tako je rana astrologija bila povezana sa hermetičkim i gnostičkim učenjima.
Izvor teksta: http://astro-portal.hr/povijest-astrologije
Ilustracija: www.astro-polis.com