Najiščekivaniji pop koncert posljednjih desetak godina najkraće i najpreciznije bi bilo opisati kao dvosatnu dance-pop operetu u četiri čina s kojom Lady Gaga svoju publiku – “mala čudovišta”, kako ih naziva, a u Areni su to uglavnom bile tinejdžerke netom probuđene seksualnosti – vodi do “oslobođenja od porijekla, politike i društva” – piše Jutarnji.hr.
Prilično zahtjevna produkcija s tri-četiri promjene scenografije, brojnim plesačima, kostimima koji idu o BDSM odjeće iz seks-šopova poput kožnih korzeta i čizama s vrtoglavom visokom i tankom petom preko “gotičke opatice” s flasterima u olbiku križa preko bradavica do bajkovitog vilinskog izdanja i bendom kojeg često i ne vidimo, ali ga čujemo uz dodatne matrice, posve je podređena šou-programu koji više nalikuje nastupima na dodjelama MTVa nagrada negoli onome što se najčešće poima pod koncertom.
Nastup Lady Gage mogao je biti protočniji, i više koncert, a manje MTV šou, no zabave definitivno nije nedostajalo, posebice u hitovima poput “Beautiful, Dirty, Rich”, “Telephone” ili “Poker Face” i “Paparazzi” te gay-konotacija i podržavanja gay-pridea u “Boys Boys Boys”. U jednom se trenu učinilo da bi se na scenu posve dobro uklopio i Mrle iz Leta 3 koji je bio negdje u publici, a bilo je i pomalo bizarno, ali ne i nepočudno vidjeti jedan prilično erotizirani šou na kojeg su roditelji poveli i djecu od sedam do jedanaest godina, posebice kad Lady Gaga uzvinkne “izvadite pimpeke van”.
No, to je za malodobnu djecu mnogo manje štetno od jedne pojave u crnom, crkvi u Hrvata vrlo miloj koja bi se mogla krenuti javno snebivati nad time što su djeca mogla vidjeti i čuti na koncertu Lady Gage u Areni.

U krajnoj liniji Lady Gaga, ako i krade od svojih prethodnika – kao i niz zvijezda prije nje – barem ne prodaje opasne i mrtve ideologije, nego “malim čudovištima” poručuje da ne moraju biti lijepa da bi bila uspješna i da se ne dopuste terorizirati od nasilnika, od onih u školi do onih u vrhu politike. Lady Gaga nije lutka na koncu nego osoba koja posve vlada pop glazbom i šou biznisom.
Ipak, kad svu tu pop-art ikonografiju, operetnu fabulu i “misaone poruke” maknemo na stranu, Lady Gaga je uživo najjači dojam ostavila kad se s terena dance-popa prebacila u vode rock-balada kao u “Speechless” i “You And I”. Nekako se čini da joj to baš dobro leži, ali ostaje i činjenica da s takvim reperotarom vjerojatno ne bi doprijela do široke i mlade publike kao što je to uspjela s electro-pop i dance hitovima s kojima je i u Areni izazvala najveće oduševljenje svojih poklonika.
Za debatu ostaje pitanje je li nastup Lady Gage bio manje ili više dojmljiv od nastupa Beyonce u proljeće 2009. Tehnički su svoje spektakle postavili slično, pjevanje je jača strana Beyonce, ali Lady Gaga ima ono nešto, neki freak faktor koji je izdvaja od drugih pop zvijezda i u ovom trenu gura ispred Madonne, iako joj jako puno duguje i u skladu s postmodernističkim pristupom pop-glazbi, kompilira utjecaje s raznih strana. U svakom slučaju, obje smo uživo dočekali u trenutku dok drmaju šou-bizom, a ne kao islužene zvijezde za istočna tržišta.